Za nešto više od dvije decenije, u Crnoj Gori su se dogodila 504 ubistva, od kojih se 43 i dalje vode kao nerasvijetljena. Najviše likvidacija čiji izvršioci nijesu pronađeni dogodilo se u Podgorici, 15, i u Budvi, 11, dok su se u Baru i Nikšiću desila po četiri ubistva koja su i dalje nerasvijetljena. U pomenutom periodu, najviše ubistva se dogodilo 1993. godine, kada su izvršene 34 likvidacije, dok su godinu ranije i godinu kasnije evidentirana po 32 ubistva. Od početka 2015. godine registrovano je pet ubistava i, kako je saopšteno iz Uprave policije, sva su riješena.
–Tokom 1992. godine registrovana su 32 ubistva i sva su rasvijetljena. Godinu kasnije dogodila su se 34 ubistva, od kojih su dva nerasvijetljena, a 1994. godine 32 ubistva, od kojih su, takođe, dva nerasvijetljena. Tokom 1995. godine registrovano je 27 ubistva, od kojih je jedno nerasvijetljeno. Sledeće godine bilo je 26 ubistva, od kojih su dva nerasvijetljena. U 1997. godini desilo se 28 ubistva, od kojih su tri nerasvijetljena, dok je naredne godine izvršeno 13 ubistava i sva su rasvijetljena. Policija je 1999. godine registrovala 19 ubistva, od kojih su tri nerasvijetljena, dok je 2000. godine registrovano 21 ubistvo, od kojih je jedno nerasvijetljeno. U 2001. godini su registrovana 22 ubistva, od kojih je pet nerasvijetljeno, a u 2002. godini bilo je 27 ubistava i sva su rasvijetljena. Tokom 2003. godine registrovano je 20 ubistva, od kojih su dva nerasvijetljena, a 2004. godine je izvršeno 14 ubistava, od kojih su dva nerasvijetljena. Sledeće godine zabilježena su 23 ubistva, od kojih su tri nerasvijetljena, a 2006. godine 25 ubistva, od kojih je jedno nerasvijetljeno. Godinu kasnije evidentirano je 10 ubistva i sva su rasvijetljena, a od 23 ubistva 2008. godine jedno nije rasvijetljeno. Tokom 2009. godine registrovana su 24 ubistva, od kojih je pet nerasvijetljeno, a sledeće godine 15 ubistava, od kojih se jedno i dalje vodi kao nerasvijetljeno. Tokom 2011. i 2012. godine bilo je 37 ubistava, a tri su nerasvijetljena. Policija je tokom 2013. i 2014. godine registrovala 27 ubistva, od čega šest sa nepoznatim počiniocem – saopšteno je iz Uprave policije.
Za neka ubistva koje je Uprava policije označila kao rasvijetljena označeni su počinioci, ali oni nijesu pravosnažno osuđeni, već su u sudskom postupku oslobođeni optužbi, tako da je broj nerasvijetljenih ubistava veći.
Najviše ubistava, tokom poslednje dvije decenije izvršeno je u Podgorici, gdje se dogodilo 15 likvidacija čiji izvršioci nijesu poznati. U glavnom gradu su likvidirani Duško Jovanović, vlasnik i urednik „Dana“, visoki policijski funkcioneri Goran Žugić i Darko Beli Raspopović, Milan Krstović, Mladen Klikovac, Srđan Miranović, Srđan Vojičić, Đorđije Ičević, poznatiji kao Đoko Nesanica, Darko Pavićević, Andrija Mrdak, Vinetu Strugar i Milutin Radović. U Podgorici je ubijen i Vladimir Tripunović, a počinilac tog zločina još nije otkriven.
Ni nakon 14 godina policija nije rasvijetlila svirepu likvidaciju nekadašnjeg savjetnika predsjednika Crne Gore Gorana Žugića (37). On je ubijen poslednjeg dana maja 2000. godine u Podgorici, na parkingu ispred zgrade u kojoj je živio. Tom prilikom nepoznati ubica mu je ispalio nekoliko hitaca u glavu. Među nerasvijetljenim ubistvima je i likvidacija visokog funkcionera crnogorske policije Darka Belog Raspopovića (43) u centru Podgorice 8. januara 2002. godine. Godinu ranije, 13. aprila 2001. godine, u centru glavnog grada hicem u glavu, pred velikim brojem građana, ubijen je Milan Krstović, vlasnik lokala „Intersiti”.
Dvije godine kasnije ubijen je Mladen Klikovac, na koga je pucano iz snajpera ispred kafane „Puco” na Zabjelu. Na kućnom pragu u Golubovcima 2004. godine usmrćen je Vladimir Tripunović. Policija do sada nije ušla u trag ni ubicama Srđana Miranovića i Srđana Vojičića iz Podgorice. Nepoznati ubica s leđa je ispalio nekoliko hitaca u Miranovića dok je on sjedio u autu iza zgrade „Simpo“. U noći između 24. i 25. oktobra 2006. godine, oko 22 časa, u Ulici obala Ribnice u centru Podgorice, usmrćen je Srđan Vojičić, pratilac i vozač književnika Jevrema Brkovića. Vojičić je ubijen iz pištolja jer je pokušao da odbrani Brkovića, kojeg su ispred ulaza zgrade šipkama napala trojica maskiranih napadača.
Kao nerasvijetljena ubistva vode se i i likvidacija Đorđa Ičevića, Radmile Kovačević, koja je 1984. godine nađena mrtva u vagonu na željezničkoj stanici u Titogradu, kao i ubistvo Slobodana Sekulića, koje je nerasvijetljeno više od tri decenije.
Poslije Podgorice, najviše nerasvijetljenih likvidacija desilo se u Budvi, gdje je, prema policijskoj evidenciji, izvršeno 11 ubistava koja još nijesu rasvijetljena. Još od 1991. godine traga se za ubicom Vlastimira Zečevića, zvanog Mićko Talijan, koji je ubijen na parkingu u centru Budve. U ljeto 1994. godine ispred hotela „Avala” eksplodirao je automobil u kojem je bio Boro Nedović iz Berana. Pred ulaznim vratima hotela „Mogren”, iz automatskog oružja ubijen je Ranko Stanišić, a njegov najbolji drug Minja Bećir ubijen je nekoliko mjeseci kasnije hicem iz snajpera, na istom mjestu gdje je ubijen i Mićko Talijan. U Budvi je 2002. godine ubijen i Blagota Baja Sekulić, vlasnik više lokala i kockarnica u Podgorici. Džip u kojem je bio kad je ubijen bio je blindiran, ali nije odolio rafalu iz automatske puške. Ubica, kao i u prethodnim slučajevima, još nije otkriven. Policija ni danas ne zna ko je odgovoran za smrt brata i sestre Darija i Marije Šurine, koji su stradali 2003. godine od razorne eksplozije u Budvi u kojoj je uništena njihova porodična kuća. Na svetostefanskoj plaži ubijen je i Saša Labović (29) iz Budve, koji je likvidiran usred bijela dana, dok je izlazio iz vode. Pogođen je u grudi i na mjestu je ostao mrtav. Jedno od najtežih ubistava dogodilo se 12. avgusta 2008. godine u centru Budve, kada se Nikšićanin Goran Pejović (28) greškom našao na meti plaćenog ubice, koji još uvijek nije pronađen. U Budvi su ubijeni Ivan Šćepanović i Slavoljub Mijatović.
U kazinu na Cetinju ubijen je košarkaš Ljubo Jovanović, koji je te noći ušao u taj objekat kako bi se sklonio od kiše. U kazinu su u tom momentu bili pljačkaši, a jedan od razbojnika je bez ikakvog povoda pucao u Jovanovića, koji je podlegao povredama na licu mjesta.
Kao nerasvijetljena ubistva vode se i likvidacije Novice Šarića, Dejana Đukovića i Darka Bugarina u Kotoru. U Baru su u poslednje dvije decenije izvršena četiri ubistava čiji izvršioci još uvijek nijesu poznati, a među njima su i ubice Stefana Đukića i Armina Muše Osmanagića. U Nikšiću je u istom periodu likvidiran Vidak Vorotović, a počinilac tog ubistva još uvijek nije otkriven.
Dražen ŽIVKOVIĆ
Kreiran ambijent
da se zločin isplati
Kriminolozi upozoravaju da učestalost može da bude vrlo opasna jer ohrabruje ona lica koja nijesu sklona delinkventnom ponašanju.
Kako ističu, ključna je stvar da se kreira okruženje u kome se zločin ne može isplatiti ni po koju cijenu.
Oni sugerišu da država mora da vrati povjerenje građana u institucije kroz maksimalnu efikasnost u sprečavanju i blagovremenom rasvjetljavanju krivičnih djela, ali i građani moraju da pomognu policiji i tužilaštvu.
– Ta efikasnost državnih organa i ono što je odavno prepoznato u takozvanim zemljama blagostanja, gdje je stopa kriminala ispod dva odsto, organizovanost je građana u smislu takozvanog susjedskog nadgledanja. To znači da svako od nas mora izaći iz svog ličnog komoditeta i ako primijeti nešto što je bezbjednosno interesantno treba o tome da obavijesti policiju – navode kriminolozi.
Ubistva u
Sutomoru i Tivtu
Od 1992. godine, u Sutomoru su se dogodile dvije likvidacije sa nepoznatim izvršiocem. U istom periodu, po jedno nerasvijetljeno ubistvo registrovano je u Tivtu, Herceg Novom i Plavu. Prošlo je više od dvije decenije od zvjerske likvidacije Barana Vasa Pavićevića i Jovana Vujičića na Paštrovačkoj gori.